Eksperti obavještajnog svijeta analiziraju lekcije iz trovanja u Salisburyju: Jesmo li naučili sve?

Svijet britanskih obavještajnih službi uzdrmao se 4. ožujka 2018. godine. Tog se dana na dužnost u sjedište MI6 javio poziv koji je zatekao sve: jedan od njihovih agenata, Sergej Skripal, leži u bolničkom krevetu, navodno otrovan. Spoznaja da je Skripal bio meta unutar samog Ujedinjenog Kraljevstva izazvala je šok i postavila teška, ali neophodna pitanja. Dio odgovora stigao je s novim izvješćem koje je ruskog predsjednika Vladimira Putina proglasilo “moralno odgovornim” za smrt Dawn Sturgess. Ona je nesvjesno prskala na sebe isti nervni agens, skriven u bočici parfema, koju su odbacili osumnjičeni ruski agenti nakon napada na Skripala. Ostaje ključno pitanje: jesu li iz ovog tragičnog događaja izvučene sve lekcije?

Pitanja sigurnosti i procjene rizika

Jedno od primarnih pitanja odnosilo se na to je li se moglo učiniti više za zaštitu Sergeja Skripala. Skripal je regrutiran od strane MI6-a još 1990-ih, no Rusi su ga uhvatili, a potom je razmijenjen u sklopu razmjene špijuna 2010. godine. U trenutku kada je stigao u Veliku Britaniju, procjena stalnog rizika po njega bila je relativno niska. Uostalom, bio je pomilovan. Top obavještajci su kasnije priznali da je to bila pogrešna pretpostavka. Kao “naseljeni dezerter”, imao je i pravo glasa o tome kakvu vrstu sigurnosti želi, a bio je jasan da ne želi novu identitet i novi život. Neki analitičari smatraju da je to možda bila jedina stvar koja bi mogla spriječiti napad.

Izvješće navodi da možda nije bilo ništa što bi ukazivalo na dramatičan napad upotrebom nervnog agensa, ali ističe da nisu postojale redovito ažurirane procjene rizika s kojima se suočavao. Do 2014. godine, odnosi s Rusijom postajali su sve hladniji, dijelom zbog prve krize oko Ukrajine. Skripal je također razgovarao s europskim obavještajnim službama, što je moglo dodatno povećati njegov profil rizika. A Putin, bivši obavještajac koji često govori o svom preziru prema izdajnicima, nije bio čovjek koji bi zaboravio izdaju. Isto vrijedi i za GRU – rusku vojnu obavještajnu agenciju čiji je Skripal bio član.

Demonstracija moći i poruka drugim izdajnicima

Izvješće sugerira da je upotreba nervnog agensa “Novichok” bila demonstracija moći od strane ruske države. No, mnogi unutar obavještajnog svijeta vjeruju da je prava namjera bila poslati poruku drugima: ako izdaju ruske tajne zapadnim obavještajnim službama, bit će progonjeni, čak i ako to traje godinama i ako je ugrožena njihova obitelj.

Ovu su lekciju britanske obavještajne i sigurnosne službe brzo naučile. Neposredno nakon trovanja, pojačana je zaštita dezertera i drugih osoba u riziku u Velikoj Britaniji. Između 2018. i 2023. godine, britanske obavještajne službe značajno su unaprijedile svoje protokole za zaštitu ranjivih pojedinaca i povećale razmjenu obavještajnih podataka s međunarodnim partnerima.

Ključni elementi analize izvješća:

Odgovornost ruske države: Izravna povezanost s GRU-om potvrđena je kao ključni element napada.
Dugoročni progon: Pokazalo se da Rusija nije odustala od progona svojih bivših agenata ni nakon mnogo godina.
Poruka upozorenja: Napad je imao snažnu simboličku komponentu, namijenjenu svima koji bi mogli razmotriti suradnju sa zapadnim obavještajnim službama.

Učinkovitost GRU-a i prilagodba operacija

Izvješće nedvojbeno potvrđuje da je jedinica GRU-a odgovorna za trovanje. Operativci su ušli u zemlju na kratkotrajnu misiju, uspjeli isporučiti otrov i zatim otići, ostavljajući za sobom bocu s “Novichokom” koja će kasnije usmrtiti Dawn Sturgess. Operativci su identificirani u roku od nekoliko mjeseci, a šire operacije GRU-a i neka od lažnih identiteta koje koriste razotkrivene su, između ostalog, i od strane istraživačkog portala Bellingcat. No, postavlja se pitanje: mogu li to ponoviti?

Ruske obavještajne operacije u Velikoj Britaniji i Europi stavljene su pod značajan pritisak. Nakon Salisburyja i invazije na Ukrajinu 2022. godine, došlo je do masovnog protjerivanja ruskih diplomata diljem Europe, što im je otežalo operativni rad. Također je pojačana razmjena informacija kako bi se otkrilo putovanje operativaca.

Nove taktike i proxy agenti:

Pojačana kontrola granica: Službe su uspostavile rigoroznije provjere i nadzor nad osobama koje ulaze u zemlju, posebno onih s potencijalnim vezama s obavještajnim agencijama.
Tehnološki napredak u nadzoru: Ulaganja u suvremene tehnologije nadzora i analize podataka omogućuju brže prepoznavanje sumnjivih obrazaca ponašanja.
Međunarodna suradnja: Jačanje partnerstava s obavještajnim službama drugih zemalja ključno je za praćenje globalnih operacija.

Ruska prilagodba i korištenje “disposable” agenata

Međutim, Rusija se također prilagodila. Posljednjih godina, svjesna poteškoća u ubacivanju ruskih operativaca u Veliku Britaniju, okrenula se korištenju “proxyja” za obavljanje svojih zadataka. Primjerice, skupina Bugara koji su boravili u Velikoj Britaniji unajmljena je iz Moskve da provode nadzor nad metama od interesa za Moskvu, za novac. Oni su osuđeni ranije ove godine. Pratili su ljude u zrakoplovima i razgovarali o mogućim otmicama. Bili su amateri, ali i dalje opasni.

“Naravno, oni će u 99% slučajeva propasti. Ali problem je u tome što ako imate 100 takvih skupina, jedna od njih će uspjeti”, rekao je Roman Dobrokhotov, ruski novinar u egzilu u Velikoj Britaniji i meta Bugara. “I ne mare za onih 99 skupina koje će biti uhićene.”

Ovo predstavlja drugačiji model za rusku obavještajnu službu – korištenje agenata za jednokratnu upotrebu, plaćenih za obavljanje zadataka. Također su plaćali sitne britanske kriminalce da provode paljevine. To zahtijeva drugačiji tip policijskog rada kako bi se uočile te aktivnosti, u usporedbi s prijašnjim metodama otkrivanja špijuna. Policija za borbu protiv terorizma navodi da se njihov rad na suzbijanju prijetnji od neprijateljskih država povećao pet puta od incidenta u Salisburyju.

Rizici povezani s novim modelom operacija:

Niska razina profesionalizma: Korištenje amatera smanjuje rizik od razotkrivanja središnje obavještajne mreže, ali i povećava mogućnost slučajnih pogrešaka i neplaniranih posljedica.
Potencijal za nasilje: Unatoč amaterizmu, motivacija novcem može dovesti do počinjenja ozbiljnih kaznenih djela, uključujući nasilje.
Širenje kaosa: Cilj može biti i širenje nesigurnosti i kaosa, ne nužno uspješno izveden obavještajni zadatak.

Sadašnje stanje i buduće prijetnje

Danas, Rusija, njezini špijuni i njihovi “proxyji” sudjeluju u niskom intenzitetu sukoba s Velikom Britanijom i drugim europskim zemljama, koji uključuje provođenje nadzora i sabotaže. Njihova sposobnost da izvedu još jedno trovanje dezertera živčanim agensom gotovo je sigurno umanjena, ali potencijal za druge vrste neprijateljskih akcija ostaje.

Važno je napomenuti da je britanska obavještajna zajednica od incidenta u Salisburyju uložila značajna sredstva u poboljšanje svoje otpornosti i sposobnosti za reagiranje. To uključuje:

Unapređenje forenzičkih kapaciteta: Razvoj novih metoda analize kemijskih tragova i bioloških materijala kako bi se brže identificirali počinitelji i sredstva napada.
Jačanje osobnih sigurnosnih protokola: Uvođenje strožih sigurnosnih mjera za zaposlenike i suradnike koji su potencijalne mete.
Poboljšanje sustava ranog upozoravanja: Razvoj sofisticiranijih sustava za praćenje potencijalnih prijetnji i ranu identifikaciju neprijateljskih aktivnosti.

Pros i Cons prilagodbe:

Prednosti:

Smanjen rizik za operativce: Korištenje “proxyja” smanjuje direktnu izloženost ruskih agenata.
Fleksibilnost: Omogućuje brzu promjenu taktike i ciljeva.
Demantibilnost: Otežava izravno pripisivanje odgovornosti državi.

Nedostaci:

Neodgovornost: Povećava rizik od nekontroliranih akcija i neželjenih posljedica.
Nemoralnost: Postavlja etička pitanja o korištenju pojedinaca kao topovskog mesa.
Povećana prijetnja općoj sigurnosti: Amateri mogu biti nepredvidivi i opasni za širu populaciju.

Zaključak: Stalna budnost kao imperativ

Incident u Salisburyju bio je brutalan podsjetnik na prirodu suvremenih obavještajnih ratova. Dok su britanske službe bez sumnje naučile vrijedne lekcije i unaprijedile svoje obrambene mehanizme, neprijatelj se također prilagođava. Prijetnje se transformiraju, od izravnih atentata do prikrivenih operacija i korištenja neobičnih taktika.

Ključno je da obavještajna zajednica nastavi ulagati u inovacije, suradnju i stalnu budnost. Ne smije se dopustiti samozadovoljstvo. Lekcije iz Salisburyja moraju ostati žive, ne samo kao povijesni zapis, nego kao temelj za buduće strategije u obrani nacionalne sigurnosti od prijetnji koje dolaze iz sjene. Trajna lekcija je da u svijetu obavještajnog djelovanja, pouke nikada ne prestaju biti relevantne.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Što je bio nervni agens “Novichok”?
“Novichok” je skupina nervnih agenasa razvijenih u Sovjetskom Savezu, koji se smatraju iznimno potentnima i dugotrajnima. Njihova kemijska struktura može varirati, što otežava njihovu identifikaciju i neutralizaciju.

Tko je bio Sergej Skripal?
Sergej Skripal bio je bivši potpukovnik ruske vojne obavještajne službe GRU. Godine 2006. osuđen je u Rusiji za špijunažu u korist Velike Britanije, a 2010. je razmijenjen u sklopu razmjene špijuna s SAD-om. Nakon toga živio je u Velikoj Britaniji.

Zašto je Rusija napala Skripala?
Procjenjuje se da je napad bio motiviran osvetom za njegovu izdaju te kao upozorenje drugim pojedincima koji bi mogli razmotriti suradnju sa zapadnim obavještajnim službama. Korištenje nervnog agensa također je služilo kao demonstracija moći.

Što su “proxy” agenti?
Proxy agenti su pojedinci ili skupine koje unajmljuju obavještajne službe ili druge organizacije da obavljaju operacije umjesto njih. Ti agenti često nisu izravno povezani s naručiteljem i mogu biti plaćeni za specifične zadatke, poput nadzora, sabotaže ili čak nasilnih akcija.

Koje su bile posljedice trovanja u Salisburyju za odnose s Rusijom?
Trovanje je dovelo do značajnog zaoštravanja diplomatskih odnosa između Velike Britanije i Rusije, kao i između Rusije i brojnih drugih zapadnih zemalja. Došlo je do masovnog protjerivanja ruskih diplomata i pojačanih sankcija.

Jesu li britanske obavještajne službe naučile lekciju?
Izvješća i reakcije sugeriraju da su britanske službe značajno unaprijedile svoje protokole za zaštitu ranjivih osoba i sposobnost otkrivanja stranih neprijateljskih aktivnosti. Međutim, priroda prijetnji se mijenja, što zahtijeva stalnu prilagodbu.

Može li se sličan napad ponoviti?
Iako je upotreba nervnog agensa na taj način vjerojatno manje vjerojatna zbog pojačane budnosti i sigurnosnih mjera, ruske obavještajne službe i dalje predstavljaju značajnu prijetnju kroz druge oblike operacija, uključujući korištenje “proxyja”. Stoga je stalna pripravnost ključna.