Obavezno i Dobrovoljno Služenje Vojnog Roka u Europi: Geopolitički Preokret i Suvremeni Izazovi

U jeku globalnih geopolitičkih previranja, s naglaskom na sukobe poput invazije Rusije na Ukrajinu koja je započela 2022. godine, europske nacije ponovno procjenjuju svoje obrambene strategije. Dok su nekada velike ročne vojske bile obilježje Hladnog rata, njihov se broj smanjio nakon raspada Sovjetskog Saveza. Međutim, strahovi od mogućeg budućeg ruskog napada na NATO zapalili su novu iskru rasprave o potrebi za jačanjem obrambenih kapaciteta. Centralno mjesto u toj raspravi zauzima pitanje obaveznog i dobrovoljnog služenja vojnog roka u Europi, te kako se taj koncept transformira u 21. stoljeću. Ovaj članak detaljno istražuje trenutačno stanje, povijesni kontekst, argumente za i protiv različitih modela vojne službe, te buduće trendove među europskim članicama NATO-a i šire.

Povijesni Kontekst i Evolucija Vojne Obveze u Europi

Povijest vojne obveze u Europi seže daleko u prošlost, s korijenima u antičkim civilizacijama koje su zahtijevale od svojih građana da brane državu. Moderni koncept masovne regrutacije, međutim, uvelike je oblikovan Francuskom revolucijom i napoleonskim ratovima, kada je “Levée en masse” transformirala ratovanje uvođenjem narodne vojske. Kroz 19. i 20. stoljeće, obavezni vojni rok postao je standard u većini europskih država, služeći ne samo u svrhu obrane, već i kao sredstvo nacionalne kohezije i socijalne integracije.

Hladni Rat i Vrhunac Ročnih Vojski

Tijekom Hladnog rata, europske zemlje su, s jedne strane bloka pod okriljem NATO-a, a s druge pod Varšavskim paktom, održavale masivne ročne vojske. Ove vojske bile su temelj doktrine odvraćanja, spremne za brzu mobilizaciju u slučaju sveopćeg sukoba. Mnogi muškarci diljem kontinenta bili su obvezni služiti vojsku, što je često trajalo od šest mjeseci do nekoliko godina, ovisno o državi. Primjerice, Zapadna Njemačka, s direktnom granicom s Istočnim blokom, imala je vrlo robusnu ročnu vojsku. Slično, skandinavske zemlje, iako neutralne, održavale su visok stupanj vojne spremnosti kroz obavezni vojni rok.

Posthladnoratovsko Doba i Trend Profesionalizacije

Pad Berlinskog zida 1989. i raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine donijeli su osjećaj relativnog mira i sigurnosti. Percepcija prijetnje se smanjila, što je dovelo do masovnog ukidanja obaveznog vojnog roka u mnogim europskim državama. Vojske su se počele profesionalizirati, smanjivati veličinu i fokusirati se na specijalizirane operacije, često u sklopu međunarodnih mirovnih misija. Ekonomski faktori također su igrali ulogu; profesionalne vojske smatrale su se učinkovitijima i jeftinijima u smislu obuke i održavanja, jer se izbjegavalo stalno novačenje i obuka velikog broja novaka. Zemlje poput Francuske (1996.), Njemačke (2011.) i mnoge druge prešle su na potpuno profesionalne oružane snage.

Preokret Nakon 2022.: Ruska Agresija i Novi Pogled na Sigurnost

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. godine fundamentalno je promijenila sigurnosnu paradigmu u Europi. Agresija Rusije ne samo da je osnažila NATO savez, već je i potaknula strahove od mogućeg širenja sukoba. Ova nova realnost natjerala je mnoge europske vlade da preispitaju svoje obrambene politike, uključujući i pitanje obaveznog i dobrovoljnog služenja vojnog roka. Neke zemlje koje su ranije ukinule ročnu vojsku sada razmatraju njezino ponovno uvođenje ili uspostavu novih oblika dobrovoljne vojne službe kako bi ojačale svoje rezervne snage i ukupnu obrambenu spremnost. Ovdje se posebno ističe pojam vojna obveza, koja se opet nalazi u središtu javne i političke rasprave.

Zemlje Članice NATO-a u Europi s Obaveznim Vojnim Rokom

Trenutačno, devet europskih članica NATO-a zadržalo je obavezno služenje vojnog roka. Ove zemlje, često smještene na strateški osjetljivim lokacijama ili s dugom tradicijom ročne vojske, smatraju da je takav sustav ključan za njihovu nacionalnu sigurnost.

• Danska: Danska provodi selektivni obavezni vojni rok za muškarce, gdje se poziva dovoljan broj mladića da ispuni kvote za obuku. Trajanje službe je obično oko četiri mjeseca. Iako je tehnički obvezan, u praksi se uglavnom oslanja na dobrovoljce zbog visokog interesa. Od 2023. godine, vlada razmatra produljenje trajanja službe i uključivanje žena u obavezni vojni rok, signalizirajući pomak ka jačanju obrambenih kapaciteta.
• Estonija: S obzirom na njezinu povijest i geografsku blizinu Rusiji, Estonija obavezni vojni rok smatra kamenom temeljcem svoje obrambene strategije. Svi zdravi muškarci u dobi od 18 do 27 godina moraju služiti 8 ili 11 mjeseci, ovisno o specijalizaciji. Estonija također aktivno potiče dobrovoljnu službu za žene.
• Finska: Finska, koja je tek nedavno postala članica NATO-a, ima jedan od najsnažnijih i najšire prihvaćenih sustava obaveznog vojnog roka u Europi. Svi zdravi muškarci stariji od 18 godina moraju služiti 165, 255 ili 347 dana. Ženama je dopušteno dobrovoljno služenje. Finski model naglašava masovnu rezervnu vojsku, sposobnu za brzu mobilizaciju. Ovo je ključna komponenta finske strategije totalne obrane.
• Grčka: Grčka, s dugotrajnim tenzijama u regiji istočnog Mediterana, održava obavezni vojni rok za muškarce u trajanju od devet do dvanaest mjeseci, ovisno o grani službe. Vojni rok je duboko ukorijenjen u grčko društvo i smatra se patriotskom dužnošću.
• Latvija: Latvija je ponovno uvela obavezni vojni rok 2023. godine, nakon što ga je ukinula 2007. godine. Odluka je izravna reakcija na rusku invaziju na Ukrajinu. Svi muškarci u dobi od 18 do 27 godina moraju služiti 11 mjeseci. Žene mogu služiti dobrovoljno. Cilj je značajno povećati broj aktivnih vojnika i rezervista.
• Litva: Litva je ponovno uvela obavezni vojni rok 2015. godine kao odgovor na rusku aneksiju Krima. Svi zdravi muškarci u dobi od 18 do 26 godina moraju služiti devet mjeseci. Iako je cilj postići potreban broj vojnika prvenstveno kroz dobrovoljce, obavezna regrutacija se aktivira ako broj dobrovoljaca nije dovoljan.
• Norveška: Norveška se ističe kao jedina europska NATO članica koja obavezuje i muškarce i žene na vojnu službu. Iako je tehnički obavezan za sve punoljetne građane, u praksi se Norveška oslanja na sustav selekcije, gdje se poziva dovoljan broj pojedinaca koji pokazuju najveći interes i sposobnost. Trajanje službe je obično 12 mjeseci.
• Švedska: Švedska je ponovno uvela obavezni vojni rok 2017. godine, šest godina nakon što ga je ukinula. To je bio odgovor na pogoršanje sigurnosne situacije u baltičkoj regiji. Obavezno služenje vojnog roka primjenjuje se na muškarce i žene, ali se biraju samo oni koji su najmotiviraniji i najsposobniji, s obzirom na potrebe oružanih snaga. Trajanje je obično 9-12 mjeseci. Švedski model se često navodi kao primjer inteligentne regrutacije koja kombinira obvezu s odabirom najboljih kandidata.
• Turska: Turska, s drugom najvećom vojskom u NATO savezu (nakon SAD-a), ima obavezni vojni rok za muškarce u dobi od 20 do 41 godine. Trajanje službe varira između šest i dvanaest mjeseci, ovisno o obrazovanju i specijalizaciji. Unatoč veličini, Turska teži i profesionalizaciji određenih dijelova vojske.

Europske Zemlje s Profesionalnim Vojskama i Dobrovoljnim Shemama

Velika većina europskih članica NATO-a oslanja se na potpuno profesionalne vojske, dopunjene sustavima dobrovoljne vojne službe i aktivnim rezervnim snagama.

Zemlje s Profesionalnim Vojskama

Mnoge su se europske nacije odlučile za model profesionalne vojske, vjerujući da takav sustav osigurava visoko obučene, motivirane i specijalizirane snage. Te zemlje uključuju:

• Ujedinjeno Kraljevstvo: UK se oslanja na potpuno profesionalnu vojsku i ima jednu od najsnažnijih konvencionalnih oružanih snaga u Europi. Jedinstveno je među NATO članicama po tome što regrutira maloljetnike – 16-godišnjaci se mogu pridružiti uz pristanak roditelja. Nema obaveznog vojnog roka.
• Albanija, Češka, Mađarska, Italija, Luksemburg, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska: Sve ove zemlje također imaju profesionalne vojske. Njihove strategije obrane fokusiraju se na modernizaciju opreme, specijaliziranu obuku i sudjelovanje u međunarodnim misijama i NATO operacijama.
• Island: Island je jedinstven po tome što nema redovite vojne snage. Njegovu obrambenu ulogu uglavnom obavlja Obalna straža, a oslanja se na kolektivnu obranu u sklopu NATO saveza.

Rast Popularnosti Dobrovoljnih Vojnih Shema

U svjetlu promijenjene sigurnosne situacije, nekoliko europskih zemalja, koje nemaju obavezni vojni rok, pokrenulo je ili planira uvesti nove sheme dobrovoljne vojne službe. Cilj je privući više građana u rezervne snage, podići svijest o obrani i ojačati veze između civilnog društva i oružanih snaga. Ovo je ključni dio strategije za jačanje obrambene politike bez povratka na opću regrutaciju.

• Belgija: U nastojanju da poveća broj rezervista sa oko 6.000 na 20.000, belgijsko ministarstvo obrane je pozvalo 17-godišnjake da se dobrovoljno prijave za vojnu službu. Shema, koja bi trebala započeti iduće godine, nudi naknadu od oko 2.000 eura mjesečno. Cilj je privući mlade ljude i osigurati kontinuirani dotok obučenog osoblja u rezervni sastav.
• Nizozemska: Nizozemska je 2023. godine pokrenula program dobrovoljne vojne službe kako bi ojačala svoje profesionalne oružane snage. Program je osmišljen za mlade ljude koji žele iskusiti vojsku i eventualno nastaviti profesionalnu karijeru u njoj.
• Poljska: Poljska, koja posjeduje jednu od najvećih vojski u NATO-u, proaktivno radi na jačanju svojih obrambenih kapaciteta. U 2024. godini pokrenula je jednomjesečnu dobrovoljnu osnovnu vojnu obuku. Premijer Donald Tusk najavio je planove za uvođenje “velike vojne obuke za svakog odraslog muškarca” u zemlji, s ambicijom da se stvori vojska od pola milijuna ljudi, uključujući rezerviste. Ovaj potez signalizira ozbiljnu namjeru da se osigura dovoljan broj osposobljenih građana za obranu države.
• Bugarska: Bugarska je 2020. godine uvela dobrovoljnu vojnu službu za građane do 40 godina, u trajanju od šest mjeseci. Cilj je povećati interes za vojnu profesiju i popuniti redove rezervnih snaga.
• Rumunjska: Rumunjska planira uvesti četveromjesečnu dobrovoljnu vojnu službu iduće godine. Očekuje se da će ovaj program privući mlade ljude i pomoći u izgradnji jačeg rezervnog sastava.

Novi Trendovi i Planovi za Jačanje Obrambenih Kapaciteta

Geopolitički pritisci tjeraju europske sile na razmatranje inovativnih pristupa vojnoj službi i jačanju obrambenih kapaciteta. Posebno su zanimljivi primjeri Njemačke i Francuske, koje su se ranije odrekle obaveznog vojnog roka, a sada traže nove modele angažmana.

Njemačka: Ponovno Razmatranje Vojne Službe i Gradnja “Najjače Europske Vojske”

Njemačka je okončala obavezno služenje vojnog roka 2011. godine, no ruska invazija na Ukrajinu potaknula je intenzivnu raspravu o njegovom mogućem povratku. Njemački parlament glasao je za uvođenje vojne službe na dobrovoljnoj osnovi, s klauzulom da bi se, u slučaju pogoršanja sigurnosne situacije ili nedovoljnog broja dobrovoljaca, mogla razmotriti i neka forma obavezne vojne službe.

Novi zakon će zahtijevati od svih 18-godišnjih muškaraca da ispune upitnik u kojem se pita jesu li voljni i sposobni pridružiti se oružanim snagama. Od srpnja 2027. godine, oni će također morati proći liječnički pregled radi utvrđivanja njihove prikladnosti. U slučaju rata, vojska bi mogla koristiti te upitnike i liječničke preglede za potencijalne regrute.

Kancelar Friedrich Merz izrazio je ambiciju da stvori “najjaču konvencionalnu vojsku u Europi”. Plan je proširiti oružane snage s trenutačnih 183.000 aktivnih pripadnika na 260.000 do 2035. godine, uz dodatnih 200.000 rezervista. Ovaj plan, međutim, izaziva podijeljena mišljenja. Nedavna anketa Forsa za časopis Stern pokazala je da dok nešto više od polovice ispitanika podržava obaveznu službu, oporba raste na 63% među mladima u dobi od 18 do 29 godina. Studentski prosvjedi diljem zemlje, pod sloganom “Nemoj završiti kao topovsko meso”, ukazuju na značajan otpor među mlađom populacijom.

Francuska: “Nacionalna Služba” za Mlade

Francuska je ukinula vojnu regrutaciju prije 25 godina, a trenutačno broji oko 200.000 vojnog osoblja i dodatnih 47.000 rezervista. Novi program, nazvan “Nacionalna služba” (Service National Universel – SNU), predstavlja hibridni model. Iako nije striktno vojni rok, uvodi elemente obuke i društvenog angažmana.

Program predviđa pozivanje mladih muškaraca i žena da služe 10 mjeseci plaćene vojne obuke. Ova nova nacionalna služba postupno će se uvoditi od idućeg ljeta, prvenstveno za 18- i 19-godišnjake, koji će primati najmanje 800 eura mjesečno. Inicijalno, broj sudionika bit će ograničen na 3.000 iduće godine, ali bi trebao narasti na 50.000 do 2035. godine. Cilj nije samo jačanje obrambenih sposobnosti, već i promicanje građanskih vrijednosti, socijalne kohezije i osjećaja pripadnosti među mladima.

Hrvatska: Ponovno Uvođenje Obuke

Hrvatska, koja je obavezni vojni rok ukinula 2008. godine, planira ga ponovno uvesti sljedeće godine. Za muškarce u dobi od 19 do 29 godina bit će obavezna dvomjesečna osnovna vojna obuka. Ova obuka ima za cilj podizanje obrambene spremnosti i stvaranje šireg bazena rezervista, što je izravna reakcija na promjene u europskoj sigurnosnoj arhitekturi i jačanje obrambene politike u regiji. Iako se ne radi o punom vojnom roku, već o temeljnoj obuci, to je značajan korak u smjeru ponovnog angažmana građana u obranu države.

Argumenti za i Protiv Obaveznog i Dobrovoljnog Služenja Vojnog Roka

Rasprava o obaveznom i dobrovoljnom služenju vojnog roka u Europi duboko je podijeljena, s jakim argumentima na obje strane.

Prednosti Obaveznog Vojnog Roka

• Veća obrambena sposobnost i masovna mobilizacija: Omogućuje brzo stvaranje velikog broja obučenih vojnika u kriznim situacijama, što je ključno za odvraćanje potencijalnih agresora i obranu teritorija.
• Nacionalna kohezija i građanske vrijednosti: Služenje vojske može ujediniti mlade ljude iz različitih socijalnih slojeva, jačati osjećaj nacionalnog identiteta, discipline i odgovornosti.
• Sveobuhvatna sigurnost: Omogućuje osposobljavanje šire populacije za odgovor na razne krize, ne samo vojne, već i prirodne katastrofe ili terorističke napade.
• Demokratska kontrola vojske: Ročna vojska, koja se sastoji od građana iz svih slojeva društva, može biti bolje integrirana u demokratski sustav i manje sklona izolaciji od društva.
• Manje elitistička vojska: Pruža priliku za obuku i razvoj vještina i onima koji inače ne bi razmatrali vojnu karijeru.

Nedostaci Obaveznog Vojnog Roka

• Visoki troškovi: Obuka, opremanje i održavanje velikog broja regruta iziskuje značajna financijska sredstva koja bi se mogla iskoristiti za modernizaciju profesionalne vojske.
• Niža motivacija i učinkovitost: Neki regruti mogu biti nemotivirani, što utječe na kvalitetu obuke i operativnu učinkovitost.
• Gubitak produktivnosti: Mladi ljudi su prisiljeni prekinuti svoje obrazovanje ili karijere, što može imati negativan utjecaj na gospodarstvo i njihov osobni razvoj.
• Etika i ljudska prava: Neki smatraju obavezni vojni rok kršenjem individualnih sloboda i prisilnim radom. Postavlja se pitanje prigovora savjesti.
• Kompatibilnost s modernim ratovanjem: Suvremeni sukobi često zahtijevaju visoko specijalizirane snage, što masovna ročna vojska ne može uvijek pružiti.

Prednosti Dobrovoljnog Služenja i Profesionalnih Vojski

• Visoka motivacija i specijalizacija: Profesionalni vojnici su dobrovoljno odabrali vojnu karijeru, što rezultira višom razinom motivacije, posvećenosti i stručnosti.
• Učinkovitost i troškovna optimizacija: Manje, ali visoko obučene i opremljene snage mogu biti učinkovitije u specifičnim misijama i lakše se održavaju.
• Fleksibilnost i brza reakcija: Profesionalne vojske su bolje opremljene za brze raspoređivanja u međunarodne misije i specijalizirane operacije.
• Modernizacija i tehnološka superiornost: Resursi se mogu usmjeriti na nabavu i održavanje najnovije vojne tehnologije.

Nedostaci Dobrovoljnog Služenja i Profesionalnih Vojski

• Manji bazen rezervista: Oslanjanje isključivo na dobrovoljce može rezultirati manjim brojem obučenih rezervista za situacije velikih sukoba.
• Odvajanje od društva: Profesionalna vojska može postati “vojska unutar vojske”, s manjom interakcijom s civilnim društvom, što može dovesti do manjka razumijevanja i povjerenja.
• Problemi s novačenjem: Neke zemlje imaju poteškoća s privlačenjem dovoljnog broja dobrovoljaca, što dovodi do nedostatka kadrova.
• Financijski pritisak na pojedince: Niske plaće ili nesigurnost posla u nekim profesionalnim vojskama mogu obeshrabriti potencijalne regrute.

Geopolitički Utjecaj i Budućnost Vojne Službe u Europi

Preispitivanje modela obaveznog i dobrovoljnog služenja vojnog roka u Europi nije izoliran fenomen, već je duboko povezano s trenutačnim geopolitičkim izazovima. Ruska agresija na Ukrajinu jasno je pokazala da je ideja “kraja povijesti” i trajnog mira u Europi bila iluzija. Nova era donosi povećanu potrebu za robusnim obrambenim kapacitetima i spremnošću za obranu.

Uloga NATO-a

NATO, kao kolektivni obrambeni savez, potiče svoje članice na dostizanje ciljeva ulaganja u obranu (2% BDP-a) i jačanje vlastitih sposobnosti. Iako NATO ne propisuje model vojne službe, sposobnost svake članice da doprinese zajedničkoj obrani je ključna. Zemlje koje su ponovno uvele ili razmatraju ročnu vojsku to čine kako bi ojačale svoju poziciju unutar Saveza i pokazale predanost zajedničkoj sigurnosti.

Diverzifikacija Modela

Budućnost vojne službe u Europi vjerojatno neće biti jednoobrazna. Umjesto jednostavnog povratka na opću regrutaciju, mnoge zemlje traže hibridne modele koji kombiniraju prednosti profesionalne vojske s elementima šireg angažmana građana.

• Fleksibilni modeli regrutacije: Primjeri Švedske i Norveške, koje selektivno regrutiraju najbolje kandidate među obveznicima, pokazuju put prema učinkovitijoj i motiviranijoj ročnoj vojsci.
• Kratkotrajna obuka i nacionalna služba: Programi poput francuske “Nacionalne službe” ili hrvatske dvomjesečne obuke ukazuju na trend uključivanja mladih u obrambene i građanske aktivnosti bez dugotrajne obaveze.
• Jačanje rezervnih snaga: Veliki naglasak stavlja se na razvoj snažnih i obučenih rezervnih snaga, koje mogu brzo popuniti redove aktivne vojske u slučaju potrebe.
• Tehnološka modernizacija: Bez obzira na model novačenja, ulaganje u modernu opremu i tehnologiju ostaje prioritet. Suvremeno ratovanje zahtijeva visoku razinu tehničke osposobljenosti.

Ovi trendovi pokazuju da europske nacije ozbiljno shvaćaju izazove novog sigurnosnog okruženja. Rasprava o obaveznom i dobrovoljnom služenju vojnog roka u Europi bit će ključna za oblikovanje obrambenih strategija u godinama koje dolaze, s ciljem osiguranja mira i stabilnosti na kontinentu. U konačnici, ravnoteža između učinkovitosti, troškova i društvene prihvatljivosti odredit će budućnost vojne obveze i angažmana u obranu nacije.

Zaključak

Dinamično sigurnosno okruženje u Europi, posebno nakon 2022. godine i invazije na Ukrajinu, prisililo je europske zemlje na temeljito preispitivanje svojih obrambenih strategija i modela vojne službe. Dok su u godinama nakon Hladnog rata mnoge države napustile obavezni vojni rok u korist profesionalnih vojski, strahovi od eskalacije i potreba za jačanjem kolektivne obrane ponovno su aktualizirali ovu temu.

Danas devet europskih članica NATO-a (Danska, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva, Norveška, Švedska i Turska) i dalje održava obavezni vojni rok, često s prilagođenim modelima koji kombiniraju obavezu s selektivnim novačenjem ili uključuju oba spola. Istovremeno, zemlje s profesionalnim vojskama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske, Poljske, Belgije i Hrvatske, uvode ili razmatraju nove dobrovoljne sheme i obuke kako bi ojačale svoje rezervne snage i ukupnu obrambenu spremnost.

Kroz hibridne modele, poput francuske “Nacionalne službe” ili hrvatske dvomjesečne obuke, Europa traži put između pune regrutacije i isključivo profesionalne vojske. Cilj je izgraditi otpornije i sposobnije obrambene strukture koje mogu odgovoriti na suvremene sigurnosne izazove, a istovremeno poticati nacionalnu koheziju i građanske vrijednosti. Rasprava o obaveznom i dobrovoljnom služenju vojnog roka u Europi nastavit će se, oblikujući budućnost europske sigurnosti i obrambene politike za nadolazeća desetljeća.

Često Postavljana Pitanja (FAQ)

Koje europske zemlje trenutno imaju obavezni vojni rok?

Trenutačno devet europskih članica NATO-a ima obavezni vojni rok: Danska, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva, Norveška, Švedska i Turska. Neke od njih, poput Latvije i Švedske, ponovno su ga uvele u proteklim godinama kao odgovor na promjene u sigurnosnoj situaciji.

Zašto se neke zemlje vraćaju obaveznom vojnom roku ili razmatraju njegov povratak?

Glavni razlog je pogoršanje sigurnosne situacije u Europi, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Zemlje strahuju od potencijalnih budućih sukoba i žele ojačati svoje obrambene kapacitete, osigurati veći broj obučenih rezervista i podići ukupnu spremnost nacije za obranu. Primjeri su Latvija, Litva, Švedska i Hrvatska koja planira uvesti obaveznu obuku.

Koja je razlika između obaveznog i dobrovoljnog vojnog roka?

Obavezni vojni rok (regrutacija) je zakonska obveza za građane (obično muškarce određene dobi) da služe u oružanim snagama države na određeno razdoblje. Dobrovoljni vojni rok, s druge strane, podrazumijeva da se pojedinci sami odlučuju prijaviti za službu u oružanim snagama, obično s ciljem profesionalne vojne karijere ili sudjelovanja u kraćim programima obuke. Profesionalne vojske se isključivo oslanjaju na dobrovoljce.

Kakav je status žena u vojnoj službi u Europi?

Sve više europskih zemalja otvara vrata ženama za sudjelovanje u vojnoj službi. Norveška i Švedska su jedine europske članice NATO-a koje obavezuju i muškarce i žene na vojnu službu (iako selektivno). U mnogim drugim zemljama žene mogu služiti dobrovoljno, a neke, poput Estonije, aktivno ih potiču na to. Zemlje poput Francuske s novim programom “Nacionalne službe” također uključuju i mlade muškarce i žene.

Koliko traje vojni rok u različitim europskim zemljama?

Trajanje vojnog roka značajno varira. Može se kretati od nekoliko mjeseci do više od godinu dana. Primjerice, u Danskoj je to oko 4 mjeseca, u Latviji 11 mjeseci, u Norveškoj 12 mjeseci, a u Turskoj 6 do 12 mjeseci. U Finskoj može trajati od 165 do 347 dana. Hrvatska planira uvesti dvomjesečnu osnovnu vojnu obuku.

Što je to “Nacionalna služba” u Francuskoj ili Belgiji?

“Nacionalna služba” (poput SNU-a u Francuskoj) je hibridni model koji nije puni obavezni vojni rok, ali uključuje elemente vojne obuke, građanskog angažmana i promicanja nacionalnih vrijednosti. Cilj je uključiti mlade u kratkotrajne programe koji mogu imati vojni ili civilni fokus, jačajući veze između društva i obrambenog sustava. U Belgiji je to dobrovoljna shema za rezerviste.